Fizički i psihološki razvoj kadeta – vježbe koje trebaju biti zastupljene u trenažnom procesu

Drugo “zlatno”doba za mogućnost učenja i potpunog savladavanja fudbalske igre jeste kategorija kadeta - tačnije igrača uzrasta 15 i 16 godina. U ovom uzrastu prve tjelesne promjene koje nosi pubertet sa sobom su prevaziđene,a biološki razvojni period obilježavaju maksimalna snaga, brzinska snaga, skočnost, dinamičost pokreta, poboljšane koordinacione sposobnosti, kao i jako dobra koncentracija. Adolescenti u ovoj fazi imaju bolju percepciju, bolje razumiju situacije i pronalaze brzo rješenja, a osim tjelesne ravnoteže, dostižu i psihološku ravnotežu. Više samopouzdanja, po zrelosti približavaju se odraslim, formiraju svoju ličnost, karakter,pa je treneru  mnogo lakše realizovati trenažnu jedinicu zbog velike motivisanosti adolescenata, i njihove sposobnosti za učenje.

Brzina bez lopte i koordinacija bi trebale biti optimalno zastupljene, brzina sa loptom, fleksibilnost, brzina reakcije, brzinska snaga, izdržljivost u snazi, aerobna izdržljivost,  trebala bi biti progresivno razvijana kako bi se mladi fudbaleri pripremili za narednu fazu razvoja.

Maksimalna snaga u ovom periodu može se raditi i sa teretom.Opterećenje bi smjelo da bude -50%  do -75% od maksimalne težine fudbalera.

Trenažne jedinice u ovom periodu trebaju biti intenzivnije, kompleksnije, ali individualne sposobnosti i obuka igranja na određenim pozicijama u sistemu ne bi trebale biti zapostavljene.

Taktika i rezultat postaju sve važniji, te se mladi fudbaleri moraju navikavati  na stalni pritisak. Ipak uživanje, zadovoljstvo i radost igranja fudbala je jako važno zadržati u ovom uzrastu, jer mnogo drugih interesa u ovim godinama adolescenti imaju. Često dolazi i do problema sa motivacijom, kako sa nedovoljnom tako i sa prekomjernom, što u oba slučaja u trenažnoj jedinici negativno utiče na sposobnost fudbalera.

U trenažnom procesu kadeta vježbe moraju biti birane tako da obuhvataju:

-brzo izvođenje određenih tehnika, gdje su pod pritiskom vremena i protivnika;
-situacije gdje će kratko i jasno biti pokazani individualni zahtjevi određenih pozicija u timu, i isti vježbani, (s tim što će mnogo lakše ići vježbe, sa više zadovoljstva, koje se budu odnosile na ofanzivne zadatke),
-situacije gdje će svoju individualnu taktičku obučenost morati primijeniti u grupnom izvođenju, s tim što nije dobro da trener prekida igru i objašnjava, nego da pohvalama igrača koji ispravno taktički ispunjavaju zahtjev igre, utiče na druge igrače koji nisu dobro taktički postupili kako njihova pozicija zahtijeva,

- 1:11 gdje će moći iskazati potrebno znanje za svoj uzrast, i ostaviti mogućnost za još dalje napredovanje, s tim što ne treba prerano "fiksirati"-specijalizovati igrača samo za jednu poziciju, jer u slučaju pogrešne procjene, bacili smo mnogo rada u vodu;
-individualnu stabilizaciju kondicionih sposobnosti, specifičnih za fudbal kroz razne forme igre, gdje treba da budu obuhvaćene motoričke sposobnosti izdržljivost, brzina, snaga i pokretljivost;
-dalji razvoj tehničko-taktičke svestranosti kroz situacione zadatku u igri koja u sebi sadrži otežavajuće elemente sa istim brojem igrača, sa manjkom igrača ili sa viškom igrača;
-igru sa ograničenjem broja dozvoljenih dodira,
-igru sa obaveznim brojem dodira;
-koordinaciju i usavršavanje tehničkih sposobnosti;
-intenzvno učenje driblinga, predaje, primanja i vođenja lope, tehnike odbrane, šutanje lopte na gol.

Sve ove  elemente vježbi je najbolje  realizovati u obliku takmičarskih formi igre ili trening utakmica.