Interesting facts

Alexis Sánchez: ”Poskakujem iz navike jer sam kao bosonogi dječak morao da izbjegavam oštro kamenje na zemlji”

Tokopilja, rudarski gradić na sjeveru Čilea sa zagađenim zrakom, uništenim cestama i prugom simbol je industrijskog napretka i ljudskog propadanja u jednom. No i ne baš tako davno upravo na ulicama ovog gradića odrastao je Aleksis Sančez i postao velika svijetla tačka u ovom rudarskom gradiću sa ne baš svijetlom budućnosti. Aleksis je odrastao bez oca, često igrajući fudbal na ulici, a jednom prilikom kada su ga novinari upitali zašto poskakuje dok trči odgovorio je : ...”radim to iz navike jer kao bosonogi dječak morao sam da izbjegavam oštro kamenje na zemlji” podsjećajući na teške uslove u kojima je odrastao.
Aleksis je, kada je došlo vrijeme da igra fudbal, bio najvrijedniji dječak na svakom treningu, iako mu njegova porodica nije mogla priuštiti čak ni kopače, toliko je odskakao talentom ne samo od vršnjaka već i starijih igrača da su brojini skauti počeli da obraćaju pažnju na njega, te je postao i poznat pod nadimkom “nino maravilla” - čudo od dječaka ili “pesadilla” - košmar, aludirajući da je bio pravi košmar za protivničke igrače.
Sa 17 godina, Sančeza je od njegovog prvog kluba Kobreloe otkupio Udineze, te tim transferom započinje njegova profesionalna karijera.

Kalio se u Kolo-Kolo, a zatim Udineze ga je posudio i Riveru, gdje je Aleksis mnogo napredovao, pa su ga čelnici Udinezea pozvali u Evropu i smjestili  kraj legendarnog Antonia di Natalea. Sančez je nastavio sa sjajnim rezultatima što je rezultiralo i FIFA-inim priznanjem za naprespektivnijeg mladog igrača kontinenta 2011. godine.
Iste godine Sančez prelazi u Barcelonu. Iako je nažalost na samom početku imao nekoliko povreda koje su uticale na kontinuitet njegovog napredovanja Sančez je i dalje bio u vrhu sa najboljim. Iako svoj maksimum nije dosegnuo u Barceloni, Venger ga je doslovice oteo ispred nosa Liverpulu i još nekolicini evropskih klubova 2014. godine, a svoj kvalitet pokazao je već u prvim utakmicama Premijer lige.
Aleksis Sančes 2014. godine vodio je Čile do prve poslijegrupne faze Svijetskog prvenstva, gdje su izgubili u tijesnom porazu od domačina Brazila.
Zanimljivo je spomenuti i to  da iako okičen trofejima Sančez je i dalje bio najvrijedniji igrač na terenima, a jednim prilikom je čak zahtjevao da se otvori nacionalni stadion u Čileu preko praznika kako bi on mogao trenirati.
Danas Sančez igra za Inter iz Milana a ostao je dosljedan tome da nakon svake sezone odlazi u Čile, u svoj rodni grad Tokopilju, gdje se i dalje druži sa istim ljudima iz svog djetinjstva i ulaže u fudbal kako bi neki novi klinci uživali u boljim uslovima nego on na samom početku.