Kako postati bolji od najboljih?! – Serijal predavanja prof. Edina Bojadžića, rukometnog trenera (drugi dio)

Govoreći i dalje na ovu temu sada ćemo prezentirati nekoliko zanimljivih podataka na temu kako i zašto veći obim ali SVJESNOG RADA mnogo jače utiče i direktnije vodi ka majstorskom potignuću i rezultatima. Prije nekih 25 godina grupa psihologa se posvetila istraživanju relacija između obima rada u odnosu na nivo krajnjeg postignuća. Oni su uz pomoć profesora sa prestižne muzičke akademije u Berlinu odabrali 30 studenata violine i razvrstali ih u tri grupe po njih deset.

Prvu grupu su činili studenti za koje se smatralo da mogu napraviti solističku internacionalnu karijeru.

U drugu grupu su svrstani oni koji su takođe dobri i za koje se smatralo da svojim kvalitetom mogu biti članovi simfonijskih orkestara i na taj način obezbjeđivati sebi egzistenciju.

U trećoj grupi su bili oni najlošiji za koje se smatralo da će postati učitelji muzike i raditi u školama i da će to biti njihova karijera.

Nakon obavljenih detaljnih intervjua sa svima njima psiholoozi su uočili su određene sličnosti između njih. Za ovu priliku ja ću navesti nekoliko.

Svi ispitanici su počeli pohađati muzičke škole ili privatne časove kada su imali približno osam godina, a svi su odlučili postati muzičari kada im je bilo između 14 i 15 godina. Znači nakon 6-7 godina vježbanja. Koja je druga stvar bitna. Oni su vježbanju nedeljno posvećivali u prosjeku oko 50 (i slovima PEDESET) sati rada naravno na različite načine (predavanja, slušanje muzike, vježbanje, nastupi i td.). To je puno radno vrijeme za šestodnevnu radnu sedmicu i malo više od toga!

Najveća razlika je pronađena u količini vremena koje su violinisti iz najbolje grupe provodili u samostalnom vježbanju (oko 50% vremena tj. skoro punih 25 sati). Imajmo na umu da je ovo samostalno vježbanje mnogo dosadnije i napornije nego ako se vježba grupno ili iz zabave. Znači ONOM ŠTO JE NAJNAPORNIJE oni su posvećivali najviše vremena. Dalje, spavali su oko 60 sati sedmično znači nisu samo vježbali nego su se i odmarali od vježbanja da ne kažemo oporavljali. Ne zaboravimo nikada koliko je važna i uloga oporavka u sportu takoreći jednako je bitna kao i uloga treninga.

Studenti iz III (treće) grupe osim što su manje vježbali od njih, manje su se i odmarali tj. spavali.

Dalim razgovorima utvrđeno je da su do svoje 12-te godine violinisti iz I (prve) grupe imali oko 1000 sati prednosti u odnosu na violiniste iz III grupe (učitelji muzike). Do 18-te godine budući međunarodni solisti (I grupa) u prosjeku su nakupili blizu 7500 sati provedenih u samostalnom vježbanju. Studenti iz II (druge) grupe imali su u prosjeku 5300 sati samostalnog vježbanja, a oni iz III grupe oko 3400 sati vježbanja. To će reći da su jedni drugima u prosjeku bježali za nekih 2100 sati samostalnog vježbanja.

Prisjetimo se samo genijalca Dražena Petrovića (pročitajte njegove intervjue i ovo će vam se isto potvrditi). On i Aleksandar su braća, ali Dražen je bio I (svjetska klasa) dok Aco ipak nije to bio iako su braća od istih roditelja! Opšte poznato je da je pokojni Dražen Petrović bio fanatik kada su u pitanju treninzi.

Mišljenja sam da bez obzira na to koliki god nivo talenta neko imao on ga može realizovati jedino istrajnim vježbanjem i adekvatnim treningom do one mjere kojom je genetski limitiran!

Već neko vrijeme se studiozno bavim ovom problematikom  i ovom prilikom želim informisati sve čitaoce Vašeg portala da uveliko pripremam jedno mega predavanje na temu selekcije, prognoze i realizacije talenta na naučnim osnovama u sportskim igrama. Svi oni koji budu zainteresovani da uživo čuju te informacije i pogledaju vježbe i ogledne koncepte treninga, kao i da saznaju koji su najvalidniji testovi procjene talen(a)ta u sportu koji će biti pripremljeni uz to predavanje biće pravovremeno obavješteni i putem ovog portala. Nekoliko renomiranih sportskih klubova iz regiona već je najavilo da bi mogli biti organizatori ovih predavanja čim bude gotovo (na proljeće 2021.) ukoliko to dozvoli pandemija COVID-a 19.

Vratimo se ponovo na temu nakon ove male digresije koja je upravo jako vezana za ovu problematiku.

Istraživači su na temelju ovih procjena utvrdili da vrhunski muzičari nakupe 10000 radnih sati do svoje 12-te godine i da vješti(ji) izvođači provode više vremena u „svjesnom vježbanju“, a ne u vježbanju i treniranju reda radi...

Upravo se cifra od 10000 sati vježbanja danas navodi kao broj sati koje treba posvetiti onoj aktivnosti kojom se bavimo ukoliko u istoj želimo postići visok rezultat.

„Otac“ ovog razumjevanja (svjesnog) puta ka majstorstvu je psiholog K.A.Ericsson profesor na Državnom univerzitetu na Floridi. Doduše Ericsson je u svoj rad dodao i uticaj gena koji su sadržani u DNK-a. Na krilima ove priče koju su započeli psiholozi i profesori iz Berlina iznjedrila su se i ova pravila tipa 10000 sati vježbanja ili 10 godina treninga do majstorstva i sl.

Savjet za kraj:

Na osnovu prethodno izrečenog moj savjet mladim sportistima je da vode svoje dnevnike vježbanja i treninga ne samo radi toga da znaju kada su nakupili koliko sati već i zbog pojačanog SVJESNOG pristupa svojim aktivnostima. Bolji od najboljih osim što bolje percipiraju i anticipiraju svjesniji su toga i svih pratećih detalja i zato imaju više uspjeha u profesijama kojima se bave.

Preporučena literatura za bolje razumjevanje ove materije:

  1. Colvin: „Talenat je precjenjen“ (2012.), Beograd
  2. Goleman: „Fokusiranost“ (2015.), Beograd

Photo: Private